уторак, 31. март 2015.

PIT, I TO JE AMERIKA

PIT, I TO JE AMERIKA



Amerika nije rad i znoj

postoje Hollywood i Frenki boj

Diznilend, bejzbol i rokenrol.


Vreme ocaja, vreme nade

jedni ruse, a drugi grade

prolaze ratovi, padaju vlade

Pitove ruke vise nisu mlade ...


Od Aljaske do Meksika

to je ona druga slika

Pit, i to je Amerika.


U buci, u larmi, u u rudniku, na farmi

Pitove ruke vise nisu mlade

sezdeset godina za dolar rade.


A negde daleko, u Ilinoji

nadgrobna ploca stoji

i prazan kovceg ceka da Pit stigne

iz daleka ...


Pit, i to je Amerika, su stihovi pesme koju je pre 30 god otpevao i snimio Branimir Johnny Stulic. Zanimljivo je da su to bili prvi i mozda poslednji stihovi koje nije potpisao Branimir Stulic jer autor tih stihova je Mile Rupcic, a on je to napisao za istoimenu monodramu. Kada sam razmisljao sta bih uzeo za temu ove beleske, pade mi na pamet pesma " Pit i to je Amerika" i pesma " Gospoda- Kuca pos'o " koju peva Ekrem Jevric. Cilj ove beleske i nije da se bavim komparacijom ove dve pesme, ali je zanimljivo da obe pesme obradjuju istu temu, naravno, svaka na svoj nacin drugacije. Stuliceva pesma,  koju je otpevao pre 30 godina je pisana i otpevana u rock-maniru tih godina, a za Ekremovu pesmu kazu da je sund i turbo-folk. Ali, tako vam je to u zivotu. S jedne strane sve sam estradni sund, izvestacene note i tekstovi liseni svake poente, lazni glamur, beskrajna medijska gusenja i skretanje paznje lose odglumljenim skandalima. A u suprotnom uglu ringa je prepotentna "urbana" gitarska i klaberska elita, ogrezla u uzvisenoj rasistickoj zgrozenosti, infantilno odbija da prizna da prezirom prema narodnjacima i devedesetim ili osamdesetim vise ne moze pravdati sopstvene zivotne frustracije. Srecom, pa nije sve bas tako crno! Radoznaliji i strpljiviji slusalac jos uvek vesto nalazi pukotinu izmedju ova dva pakla, pukotinu koja nudi pregrst teze pristupacnih muzickih polja, neistrazenih instrumentalnih dzungli i nepreplivanih poetskih reka i mocvara. Na pocetku beleske pomenuo sam Ekrema Jevrica, mozda trenutno najupecatljiviji biser ovog podrucja slobodne i iskrene kreativnosti, koji je relativno kratko vreme uspeo da svoje ime zapise zlatnim slovima na svetskoj muzickoj mapi. Kada sam poceo belesku, otisao sam i na youtubu pogledao i verovali ili ne njegova pesma " Kuca-pos'o" ima neverovatnih  deset miliona poseta. Ima li ikog na planeti a da nije cuo za Ekrema? Struliceva pema je do sada imala oko 130.000 poseta. A i jedna i druga pesma govore o teskom zivotu u Americi, samo sto je Pit negde u Ilinoji, a Ekrem u Njujorku. Moguce je da je Mile Rupcic pogresio sto svog Pita nije smestio u Njujork grad kao Ekrem, moguce da bi i Stulic napravio svetski hit tih 80-tih god. Ekrem u svojoj pesmi na najiskreniji nacin kritikuje liberalni kapitalizam, potrosacko drustvo, surovo izrabljivanje radnika, radno vreme od 9-17 cas. Ima li boljeg sazimanja stihova pesme "Pit, i to je Amerika", koju je poput svojevrsne Ekremove pretece tri decenije ranije pevao Dzoni Stulic? Prirodna posledica takvog zivotnog rasporeda je i dehumanizacija, sve manje spontanih druzenja, kucnih poseta, komsijske bliskosti. Takav pojedinac svoju otudjenost pokusava da prevazidje druzenjem sa zivotinjama. Ekrem u pesmi kaze; Hoj Njujorku, ubila te tama, u tebi je pas do pasa, beton do betona, kroz ulice zena bataljona. Ovde se on dotice i pitanja ekologije ali i otvara jednu vaznu temu, a to je, polozaj zene u savremenom drustvu, u njegovom slucaju posmatran iz ugla strogih patrijahalnih pravila; Hoj, Njujorku, budi svetli grade, izbaci sve zene sto rade, izgubise decu, to imanje, hoj,  Njujorku, ti veliki grade. Ipak, cak i kada deluje pomalo konzervativno, Ekrem se vesto distancira od sopstvene nepogresivosti, izvrsno baratajuci sokratovskim terminima i strategijom " Znam da nista ne znam", sto se jasno ocitava u stihovima " Eto, sta znaaaam. Nista ne znaaaam. A dje da znaaaam". Na kraju beleske cu napisati i stihove Ekremove pesme. Zanimljiv je perverzni fenomen da jedan veliki deo Ekremovih obozavalaca ljubomorno pokusava da genija predstavi kao ludu, sto je samo pokazatelj histericnog straha od nepoznatog i drugacijeg zvuka koji nazaustavljivo dolazi! Na kraju, preporucujem onima koji budu ovo procitali da poslusaju i  Stulicevu pesmu " Pit, i to je Amerika", i Ekremovu " Gospoda-Kuca pos'o" i sami donesu svoj sud o ovim pesmama. Ovo je bio moj sud o njima.


GOSPODA - KUCA, POS'O


Evo, zivim u Njujorku gradu

zivim, radim, a i samo radim.


Kuca-pos'o, pos'o-kuca

kuca-pos'o, pos'o-kuca.

Eto, sta znam-nista ne znam

a dje da znam...


Oj, Njujorku, ubila te tama

sto dozvoli zena da vam vlada

u tebi je pas do pasa, beton do betona

kroz ulice zena bataljona.


Jooj, Njujorku, budi svijetli grade

izbaci sve zene sto rade

izgubise djecu, to imanje.

Oj, Njujorku, ti veliki grade.

Oj, Njujorku, ti veliki grade.


Posto su klasicni nosaci zvuka uveliko prevazidjeni, top liste irelevantne, a elektronski mediji cvrsto zatarabljeni prema novim tendencijama, trenutno jedini pokazatelj uspesnosti je preslusavanje muzike na internetu!


NAPOMENA: Neverovatno zvuci ali je istina da su svi ili skoro svi original video snimci muzike koju izvodi autor Branimir Johnny Stulic nestali sa YouTybe sajta. Ostale su neke cover verzije koje pored svog truda i umeca autora ne vrede nista. Ovo je jedini cover, za koji smatram da zavredjuje paznju ali  na moju zalost ne pesme kojom se bavi moj post vec je u pitanju pesma "Pavel". Za moj post nisam zeleo da postavljam video Ekrema Jevrica i njegovu pesmu "Gospoda - Kuca, pos'o". Nije u pitanju licni animozitet prema Ekremu Jevricu jer se moj post bavi komparacijom pomenute dve pesme, pa kad nisam pronasao ono sto sam zeleo, resenje sam potrazio u kompromisu, odnosno, trecoj pesmi!

Autor: Slobodan Kostic

01.10.2010.

1 коментар:

  1. Kad smo kod treće pjesme, poslušajte onda originalnu, kazališnu verziju Pita, koju je za potrebe monodrame Pit i to je Amerika, Teatar ITD, Zagreb, samnom snimila grupa Boška Petrovića, BP Convention, 1974. godine.
    Johnny-jeva verzija je nastala kasnije.
    Pozdrav, Mile Rupčić

    ОдговориИзбриши